Regionalni industrijski sindikat

80. obljetnica štrajka Tekstilne industrije Varaždin

Large_large_tivar

Na današnji dan, prije 80 godina, 29. 4. 1936, započeo je štrajk 2300 radnica i radnika tvornice Tekstilna industrija Varaždin – TIVAR. Štrajk je trajao šest tjedana te je nakon brojnih sukoba s policijom, štrajkolomcima i upravom uspješno okončan – radnice i radnici TIVAR-a izborili su kolektivni ugovor za sva odjeljenja i sve radnike i namještenike tvornice.

Povod štrajku bio je sukob radnika iz odjeljenja konfekcije i uprave tvornice zbog slučaja od 23. 4. Tada je poslovođa u konfekciji zamijenio radnika za strojem radnicom, koja je, iako radeći isti posao, dobivala manju plaću. Radnici konfekcije su iz solidarnosti prema potplaćenoj kolegici momentalno obustavili rad. Iskoristivši priliku, radnici konfekcije uvjetovali su upravi prestanak obustave rada početkom pregovora oko kolektivnog ugovora radnika konfekcije, što je bio cilj svih radničkih kolektiva u TIVAR-u. Pregovorima se, na radničko inzistiranje, priključuju i radnici tekstilnog odjeljenja a ubrzo i svih proizvodnih odjeljenja tvornice. Pregovore s upravom u ime radnika vode ovlašteni delegati Saveza tekstilaca, a cilj je izboriti kolektivni ugovor kojim bi se regulirale minimalne plaća te osigurale jednake nadnice za ista radna mjesta. Pregovori nisu uspjeli te se 29. 4. formira štrajkaški odbor i svi radnici TIVARA-a kreću u štrajk.

Nakon stupanja u štrajk oko tvornice su odmah postavljene radničke straže, a organizira se i štrajkaška kuhinja – hrana se skuplja u gradu, ali i u okolnim selima, a seljaci sami donose hranu za štrajkaše ili je dovoze kolima. Ta sela ubrzo dobivaju naziv „crveni obruč oko Varaždina“.

1. maj proslavljen je borbeno – radnici rasturaju letke u kojima pozivaju na radničko jedinstvo, upravi predaju popis radničkih zahtjeva a na stabla okolo tvornice vješaju crvene zastave (koje žandarmerija uspijeva skinuti tek pred kraj dana). Za trajanja štrajka održano je mnoštvo radničkih zborova i skupština, kao i nekoliko javnih konferencija. Radnici u štrajku cijelo vrijeme odolijevaju pokušajima uprave da u tvornicu ubaci štrajkolomce, policijskim provokacijama, kao i sabotažama od strane reakcionarnog Hrvatskog radničkog saveza.

Nakon nekoliko rundi pregovora između štrajkaškog odbora, predstavnika radnika i sindikata s jedne strane i uprave tvornice s druge, a u posredstvu Inspekcije rada i varaždinskog gradonačelnika Milkovića, 6. 6. 1936. donosi se sporazumna odluka o prekidu štrajka.

Četrdesetodnevnim štrajkom radnice i radnici TIVAR-a izborili su jedinstveni kolektivni ugovor s povećanim minimalnim plaćama te zajamčenim pravom sindikalnog organiziranja. Neki zahtjevi, poput ujednačavanja nadnica na razini cijele tvornice, te tražene razine povećanja plaća, nisu usvojeni, ali su razine radničkih prava i primanja bitno porasle s obzirom na situaciju prije štrajka.

Uspješno okončanje štrajka proslavljeno je povorkom od 2000 radnika, s grupom od 600 biciklista na čelu, koji su pjevajući radničke pjesme promarširali gradskim ulicama.

Izvor: monografija Crvene zastave 1936.

Preporučite članak: