Konferencija za medije Regionalnog industrijskog sindikata

Nikola Ptić, stručni suradnik na provođenju ESF projekta Regionalnog industrijskog sindikata, predstavio je projekt „Unapređenje socijalnog dijaloga kroz razvoj stručnih i kadrovskih kapaciteta regionalnih sindikata i organizacija civilnog društva“.

Ukupan iznos projekta je 599.485,52 HRK  te je u cijelosti financiran od Europske unije kroz Europski socijalni fond, Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.

Nositelj projekta je Regionalni industrijski sindikat, a partneri na projektu su sindikat Nova Solidarnost i udruga Centar za razvoj radničke participacije.

Projekt je započeo u listopadu 2018. te traje 18 mjeseci.

Projektne aktivnosti:

-       3 sindikalne škole

-       6 sindikalnih radionica za članove RIS-a i Nove Solidarnosti

-       izrada programa edukacije o socijalnom dijalogu za udruge civilnog društva

-       6 radionica za članove udruga civilnog društva

-       1 međunarodna sindikalna razmjena

Projekt će se iskoristiti za jačanje kapaciteta Regionalnog industrijskog sindikata i sindikata Nova Solidarnost kroz zapošljavanje novih radnika, razvoj stručnih znanja i vještina članova sindikata te povezivanje sa organizacijama civilnog društva. Kroz različite oblike edukacija projekt će analizirati ulogu socijalnog dijaloga u našem društvu.

Siniša Miličić, predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata, izložio je stanje na tržištu rada u Hrvatskoj, s naglaskom na statističke pokazatelje za Varaždinsku županiju.

Manjak radnika u Hrvatskoj je svjesno konstruirana laž.

Ona se uporno ponavlja u javnom i medijskom prostoru, do te mjere da je postala općeprihvaćena činjenica, ali radi se o tome da poslodavci i političari namjerno obmanjuju javnost da u Hrvatskoj nedostaje radnika.

Istina je da Hrvatska ima višak radnika i stanovnika i taj višak se prelijeva preko granica.

Hrvatski građani i radnici odlaze u inozemstvo zato jer za njih u Hrvatskoj nema kvalitetnih radnih mjesta niti pristojnih uvjeta za život.

Zanimljivi su neki statistički podaci. Primjerice, prema podacima Državnog zavoda za statistiku broj zaposlenih u Varaždinskoj županiji na dan 31. ožujka 2008. godine 52.904, dok je na isti dan 2017. taj broj iznosio 52.282.

Istovremeno, podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Regionalni ured Varaždin pokazuju sljedeće: u zadnjih sedam godina, broj osoba koje su izašle iz evidencije Zavoda, a da razlog pritom nije bilo zaposlenje ili samozaposlenje, iznosi preko 30 tisuća.

Dakle, broj zaposlenih stagnira već gotovo desetljeće, mogli bismo reći da u 9 godina nije stvoreno ni jedno novo radno mjesto,  a pritom se nezaposlenost rapidno smanjuje – jasno je kako velika većina onih koji nestaju iz evidencije burze rada zaposlenje pronalaze vani.

Oni pak koji ostaju izloženi su nikad nesigurnijim oblicima rada – skoro 90% novih ugovora o radu sklapa se na određeno vrijeme, rast troškova života ne slijedi adekvatan rast plaća, u radno intenzivnim industrijama radnici su izloženi radnim uvjetima i pritiscima koji ostavljaju trajne posljedice po njihovo zdravlje – ljudi žive u konstantnoj neizvjesnosti, često izloženi i ozbiljnom riziku od zapadanja u siromaštvo.

Suprotno tvrdnjama poslodavaca i političara, svi ovi podaci pokazuju da su radnici u Hrvatskoj vrlo fleksibilni. Toliko fleksibilni da su spremni sjesti u autobus za Njemačku ili avion za Irsku i promijeniti životnu i radnu sredinu.

I opet suprotno od onoga što javno tvrde – poslodavcima takva situacija odgovora, jer umjesto da povise plaće i osiguraju kvalitetna radna mjesta, oni koriste ovu situaciju i zahtijevaju sve veće kvote za uvoz radne snage. Interesantni su im radnici iz bližeg okruženja ali kako je takvih sve manje nadaju se dolasku radnika iz Ukrajine, Filipina Indije, Pakistana, Bangladeša itd.

Ukupna godišnja kvota radnih dozvola za zapošljavanje stranaca u Republici Hrvatskoj za kalendarsku godinu 2018. iznosi 38.769.

Umjesto na dobit, političari i poslodavci bi se trebali usredotočiti na dobrobit, a to doslovno znači na brigu o zdravlju, sigurnosti, sreći i prosperitetu radnika i građana u Republici Hrvatskoj. Jer upravo ti radnici i građani su sve ove godine bili na gubitničkoj strani - izloženi konstantnom ekonomskom nasilju u obliku smanjenja radničkih prava, inflacije plaća i povećanju  nesigurnosti radnog mjesta. Krajnje je vrijeme da se ti negativni trendovi zaustave. To je jedino moguće učiniti povećanjem životnog standarda radnika i građana Republike Hrvatske te rješavanju problema rada umjesto servisiranju svakog prohtjeva kapitala.

Ne treba gajiti iluzije da će nužne promjene doći same od sebe – upravo tu je važna uloga sindikata. Veće plaće, sigurnost zaposlenja, humani radni uvjeti, sve to se postiže sindikalnim organiziranjem u svrhu stvaranja jače pozicije radnika – cilj čega bi trebali biti kvalitetni kolektivni ugovori koji se poštuju i provode, da se zaustavi negativan trend fleksibilizacije radnog zakonodavstva, kao i ostale politike koje idu u korist isključivo poslodavcima, a ne radnicima – poput poreznih reformi, mirovinske reforme i sl. 

 

 

 

Sadržaj ovog priopćenja isključiva je odgovornost Regionalnog industrijskog sindikata.

 

Autorica fotografija: Petra Ivšić