Regionalni industrijski sindikat

Šesto dana neprekidne blokade

Large_medalja

Razbijanje mitova o tržištu rada: zašto radnici ''ne žele raditi'', zašto je ''teško'' biti poduzetnik i kako ''omogućiti'' radniku da radi i ne prima plaću? – kroz slučaj našeg člana koji je više od godinu dana pokušavao od poslodavca naplatiti zarađene a neisplaćene plaće prelamaju se simptomatični momenti funkcioniranja tržišta rada i poslovanja pojedinih poslodavaca.

U više navrata u zadnjih nekoliko mjeseci osvrtali smo se na popularnu tezu o manjku radnika u Hrvatskoj, te smo uz navođenje konkretnih brojki o stanju na tržištu rada u Varaždinskoj županiji ponudili nešto drugačiju tezu – u Hrvatskoj ne postoji manjak radnika već manjak kvalitetnih i pošteno plaćenih radnih mjesta. Uz spomenutu tezu o manjku radnika u zadnje se vrijeme sve češće predlažu i konkretna rješenja, između ostalog, popularna je ideja da se kažnjava ljude koji odbiju posao. Pa tako Dragutin Ranogajec, predsjednik Hrvatske obrtničke komore, kaže: ''Naš je prijedlog da se ukidaju zdravstvena osiguranja za one koji odbiju posao.'' (http://www.glas-slavonije.hr/vijest.aspx?id=364156)

Naše pitanje Ranogajecu i njemu sličnima glasi – a što je s poslodavcima, u medijima uglednima i poduzetnima, koji svojim radnicima mjesecima ne isplaćuju plaće, tvrtke su im u dugotrajnim blokadama a oni i dalje posluju, ne plaćaju dugove, i za to ne snose nikakve posljedice?

Kao primjer, evo slučaja jednog člana RIS-a. Radio je u obrtu za preradu plastike iz Varaždinske županije, plaću nije primio za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2017. godine. Kroz cijelu proteklu godinu trajala je njegova borba za naplatu pošteno zarađenih plaća. Podnesci Inspektoratu rada, Financijskoj agenciji, Agenciji za osiguranje radničkih tražbina, obavještavanje Porezne uprave, upućivanje na podizanje tužbe nadležnom sudu – sve kako bi se poslodavca natjeralo da isplati što mu duguje. Ovih dana taj mukotrpni proces konačno je završen i radniku su isplaćene njegove davno zarađene plaće.

Predlažemo stoga još jednu alternativnu tezu – problem nisu ljudi koji odbijaju posao na kojem će izgubiti zdravlje i zarađivati crkavicu koja im možda ni neće biti isplaćena, već su problem tzv. poslodavci i poduzetnici koji ne pružaju minimalne radne uvjete dostojne čovjeka i pritom ne ispunjavaju niti svoje osnovne financijske obaveze prema radnicima, dobavljačima i državi, kao i sustav koji takvim tvrtkama omogućava da egzistiraju i ne odgovaraju za svoje toksično poslovanje.

Kome točno oni trebaju i koju društvenu korist od njih imamo?

I još jedna zanimljiva bizarnost za kraj – općina u kojoj se nalazi spomenuti obrt za preradu plastike u dva je navrata tom poslodavcu uručila zahvalnicu za ''izuzetno zalaganje u radu, ostvarene rezultate i doprinos u promicanju Općine'', zadnji put upravo prošle godine. Istovremeno, osim što ne isplaćuje plaće radnicima, taj isti obrt nalazi se u dugotrajnoj financijskoj blokadi. Tim povodom i mi dotičnom poslodavcu uručujemo priznanje – zlatnu medalju za 600 dana neprekidne blokade. Naziv obrta i općine o kojima je riječ nećemo navesti (vjerujemo da će se sami prepoznati), jer nisu bitni kao izdvojeni slučaj, već kao primjer i simptom načina na koji posluju neki od ''uvaženih i zaslužnih'' poduzetnika, uz svesrdnu podršku lokalnih, a i državnih vlasti i institucija.

Preporučite članak: