Riječima sindikalnog vođe Dragutina Varge "štrajkaši, voljno!", u predvečerje 09. studenoga 2005. godine, 18 je radnica i radnika ivanečkog Itasa d.d u stečaju, nakon tri dana, prekinulo štrajk glađu.
Tvornica alatnih strojeva ITAS d.d. iz Ivanca, u postupku pretvorbe i privatizacije pala je u ruke obitelji Brezovec. Obitelj je (majka, sin i nećak) tvrtku bezdušno opustošila i dovela do stečaja.
Stečajni upravitelj, kao i većina njegovih kolega u Hrvatskoj, nije imao razumijevanja za radničke zahtjeve o nastavku proizvodnje.
Uporni ivanečki metalci pokušavali su na sve načine organizirati proizvodnju i spasiti ITAS. Kada su ugovorili proizvodnju alatnih strojeva za stranog naručitelja EFCO iz Njemačke u vrijednosti 20.000 Eura prekinuta im je opskrba električnom energijom.
Radnici su se obraćali raznim institucijama, organizirali prosvjede ali sluha nije bilo. Tada su se odlučili za očajnički potez i započeli štrajk glađu, stavivši na kocku svoje zdravlje i svoje živote.
štrajk je pobudio pažnju čitave Hrvatske, a Vlada RH održala je hitnu sjednicu na kojoj je jedina tema bila ITAS. Vlada je ocijenila neprihvatljivim da radnici štrajkom glađu na sebe dižu ruku, a da istodobno postoje opravdane sumnje u to da je cilj većinskog vlasnika Itasa bio uništiti proizvodnju, radnike poslati na zavod za zapošljavanje, te ostatak tvrtke postupno rasprodati.
Odobreno je ponovno uključenje električne struje, što je i učinjenu oko 16 sati u prisustvu vladinih izaslanika Vladimira Kurečića i Ivana Čehoka, saborskih zastupnika.