Ustavni sud je odlučio da Posebni porez nije protivan Ustavu, što znači da 'harač' ostaje na snazi. Sudac izvjestitelj Mario Jelušić pojasnio je da je zakon o 'kriznom porezu' sukladan načelu jednakosti svih građana pred zakonom, posebno od kada je proširen i na tzv. slobodna zanimanja, kao i da štiti načela socijalne države. Osim toga ovaj zakon ide i u prilog umirovljenicima, iako je njime suspendirana odredba o ujednačavanju mirovina, jer se ne moraju bojati da će im mirovine biti smanjene zbog snižavanja cijena, što je bio temelj ranijeg ujednačavanja, kazao je Jelušić.
Harač nije pravedan, ali ipak ne dira najsiromašnije.
Većina članova Regionalnog industrijskog sindikata ne plaća harač jer primaju plaću manju od 3.000,00 kuna neto. Oni su stvarno diskriminirani, ali ne zato što ne plaćaju krizni porez nego zbog toga jer sa svojom zaradom ne mogu sebi i svojoj obitelji osigurati život dostojan čovjeka. Naime, mnogi radnici primaju plaću oko minimalca, a ima i onih kojima se isplaćuje još manje. Primjerice Zakonom o minimalnoj plaći određeno je da se za tekstilnu, drvnoprerađivačku i kožarsko-obućarsku industriju, kao radno-intenzivne industrijske grane, udio minimalne plaće množi sa koeficijentima 0,96 u drugoj godini; u trećoj godini s 0,97 te u četvrtoj godini s 0,98. Dakle, radnici u navedenim djelatnostima su nedvojbeno diskriminirani (radi očuvanja radnih mjesta?!) „na zakonit način“?! Ustavni sud se o tome još nije očitovao iako je evidentno da Zakon ograničava pravo radnicima u ovim sektorima da primaju minimalnu plaću u istoj visini kao i radnici u svim ostalim sektorima gospodarstva Republike Hrvatske. No to nije sve, imamo mi i poslodavce koji isplaćuju plaće ispod minimalca. Iako svi znamo koji su to poslodavci nitko ne reagira zbog čega Regionalni industrijski sindikat namjerava podnijeti tužbe i zahtijevati provođenje inspekcijskog nadzora. Valja naglasiti da je pravo na zaradu zajamčeno odredbama članka 55. Ustava Republike Hrvatske: „Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život“. Tom ustavnom odredbom utemeljen je pojam zarade, odnosno plaće koja ima socijalnu funkciju i predstavlja osnovu za osiguravanje slobodnog i dostojnog života pojedinca koji je ostvario zaradu ali i njegove obitelji.
Harač, osobni porez, glavarina u Osmanskom carstvu. Naplaćivao se je od svake muške nemuslimanske glave, kao vrsta otkupa od ropstva. Davao je pravo na osobnu i imovinsku sigurnost. Harač je bio dokaz vjernosti sultanu, pa su često počinjale bune uskraćivanjem harača. Harač se je dijelio po visini na tri klase: evsat, sala i edna.