Na našim internetskim stranicama više smo puta objavljivali što se sve događalo radnicima Mundusa. Sada možete pročitati detalje o još jednom ružnom događaju koji je zadesio četvoricu radnika.
Naime, kako poslodavac nije isplaćivao plaće i time na najgrublji način kršio radnička prava oni su odlučili u znak protesta prekinuti s radom. Po najvećoj snježnoj mećavi izašli su iz kruga tvornice i o svojim problemima pokušali upoznati javnost.
Iako je u obustavi proizvodnje i mirnom prosvjedu sudjelovalo dvjestotinjak radnika, poslodavac je na zub uzeo njih četvoricu te im izvanredno otkazao ugovore o radu. Regionalni industrijski sindikat RIS pružio je radnicima pomoć u zaštiti njihovih prava. Kako izgleda prva presuda možete saznati u nastavku.
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda L. K. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. D. iz S., zastupanog po punomoćniku N. L., odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika MUNDUS VTS proizvodnja i opremanje d.o.o. Varaždin, P. Miškine 59, radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu, dana 29. ožujka 2011. godine, donio je ovu
presudu
I/ Utvrđuje se da je otkaz Ugovora o radu koji je zaključen između stranaka i koji je otkaz tuženi dao tužitelj odlukom od 14. prosinca 2010.g. nije dopušten, te stoga radni odnos tužitelju nije prestao,
II/ Nalaže se tuženiku da na ime troška ovog postupka isplati tužitelju iznos od 2.460,00 kn, a to u roku od 8 dana.
Obrazloženje
Tužitelj je putem svojeg punomoćnika podnio ovu tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove na radnom mjestu: „stolna glodalica".
Dana 14. prosinca 2010.g. direktor tuženika donio je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) kojim se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme „zbog težih povreda obveze iz radnog odnosa (dana 1. prosinca 2010.g. nije radio u vremenu od 6-14 sati, a dana 2. prosinca 2010. godine nije radio u vremenu od 6-11 sati, vrijeđao je predsjednike Uprave Mundus d.d. mr. sc. Josipa Koščaka i direktora Krešimira Oreškog dipi. ing, te je pod radnim vremenom izašao iz tvorničkog kruga i remetio normalno odvijanje prometa na cesti Varaždin-Koprivnica)." Na ovako donesenu odluku tuženog tužitelj je u otvorenom roku, odnosno dana 30. prosinca 2010,g. uložio zahtjev za zaštitu prava radnika u kojem je u cijelosti osporio navode iz predmetne odluke. Podnesenom Zahtjevu za zaštitu prava tuženi nije udovoljio u roku predviđenom u članku 129. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine 149/09), Obzirom da tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja, a kako se pobijana odluka temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju zbog čega je ista nezakonita i neosnovana, tužitelj je bio prisiljen sudskim putem ostvariti zaštitu prava iz radnog odnosa. Naime, tužitelj tvrdi da je netočna tvrdnja tuženog da je tužitelj vrijeđao predsjednika Uprave Mundusa i direktora, te je netočno da je tužitelj vikao lopovi, zbog čega je pobijana odluka u potpunosti neosnovana i neopravdana. Navodi da je navedenu tvrdnju tužitelj naveo prilikom davanja obrane, na poziv tuženog, neposredno prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tužitelj tvrdi da tuženik nije imao osnova izvanredno otkazati ugovor o radu zbog kraće obustave rada jer je tužitelj na to imao pravo na temelju odredbi iz Kolektivnog ugovora za djelatnost drvne i papirne industrije (NN 123/08). U članku 32. navedenog Kolektivnog ugovora određeno je da je u slučaju dvomjesečnog zakašnjenja isplate plaće radniku, radnik je ovlašten prestati s ispunjavanjem svoje obveze osobnog obavljanja preuzetih poslova iz sklopljenog ugovora o radu uz pravo na naknadu plaće. Kolektivni ugovor obvezuje tuženog sukladno Odluci o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za djelatnosti drvne i papirne industrije. Tužitelj također tvrdi da je tuženik kasnio s isplatom plaće za rujan i listopad 2010.godine, a da je do kraćeg prekida proizvodnje došlo 1. i 2. prosinca 2010.g., te da je tužitelj nastavio raditi 2. prosinca 2010.g. te i dalje radi kod tuženog, unatoč činjenici da je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, navodeći da nastavak radnog odnosa nije moguć.
Osim povreda odredbi materijalnog prava, tuženi je počinio i povredu odredaba postupka jer nije prilikom donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu poštovao odredbu članka 249. Zakona o radu, na temelju koje sindikalnom povjereniku nije moguće otkazati ugovor o radu bez suglasnosti sindikata. Na taj način odluka o otkazu ugovora o radu je i nezakonita. Regionalni industrijski sindikat RIS uredno je obavijestio tuženika o imenovanju sindikalnog povjerenika, sukladno odredbama iz članka 248. st. 7. Zakona o radu ( Narodne novine 149/09). Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelju nezakonito dan otkaz Ugovora o radu te je temeljem navedenog tužitelj i podnio ovu tužbu. Uz tužbu je priložio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i obavijest o imenovanju sindikalnog povjerenika.
Sud je tuženom dostavio tužbu tužitelja uz poziv da sudu u roku od 8 dana podnese pismeni odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu tj. na činjenicu da se temeljem odredbe članka 331.b u slučaju ne davanja pismenog odgovora na tužbu donosi presuda zbog ogluhe u koliko je udovoljeno uvjetima iz rečene zakonske odredbe, a to temeljem odredbe iz članka 284. st. 1. ZPP-a.
Tuženi je poziv za davanje odgovora na tužbu primio dana 3, ožujka 2011.ggodine te u ostavljenom roku nije podnio odgovor na tužbu, a Slijedom prednjeg nije niti osporio tužbeni zahtjev i navode tužbe pa kako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 331.b ZPP-a tj. tuženom je tužba i poziv za davanje odgovora uredno dostavljen, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. a koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženog spriječili opravdani razlozi da podnese pisani odgovor na tužbu, sud je i presudio kako je to navedeno u izreci ove presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st 1, ZPP-a pa kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to mu je tuženik dužan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak, a koji se sastoji od troška sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.460,00 kuna, a koji se sastoji kako od nagrade tako i troška PDV-a na nagradu po stopi od 23%, Taj trošak sud smatra i opravdanim za vođenje ovog postupka, a isti je i usklađen s važećom odvjetničkom tarifom.