Kako do većih plaća u tekstilnoj industriji?

U srijedu, 11. prosinca s početkom u 18 sati u Varaždinu je u Park Boutique Hotelu održana tribina u organizaciji Regionalnog industrijskog sindikata (RIS) pod nazivom „Kako do većih plaća u tekstilnoj industriji“. Iako vlada mišljenje da tekstilna industrija u Hrvatskoj više ne postoji, ona ipak još uvijek zapošljava oko 20 tisuća radnica i radnika u sektoru proizvodnje odjeće, tekstila, obuće i kože, najviše u Slavoniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

U sklopu tribine istraživačice i novinarke Dunja Kučinac i Ivana Perić predstavile su osnovne podatke o tekstilnoj industriji i podatke o siromaštvu radnika općenito. U Hrvatskoj si gotovo 40 posto osoba ne može priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće za sve članove obitelji, a 41,4 posto ne može podmiriti neočekivani trošak poput popravka uređaja, troška liječnika ili sahrane. U tu skupinu često spadaju i tekstilne radnice, većinom starije žene - više od 50% radnica starije je od 45 godina - koje već desetljećima rade za minimalnu plaću koja je za tekstilnu industriju standard.

Iako se o važnosti tekstilne industrije i njenoj kvaliteti govori u javnosti, postoji važna stvar o kojoj znamo vrlo malo - kakvi su uvjeti rada onih koji svakodnevno odlaze u pogone? Regionalni industrijski sindikat je stoga nastojao istražiti kako danas uistinu izgleda tekstilna industrija u Hrvatskoj. 

Tekstilne pogone u Hrvatskoj uglavnom drže strane velike kompanije poput Calzedonije i Benettona, one su dobile potpore države i lokalne zajednice kako bi ovdje pokrenule proizvodnju i već dugi niz godina tisuće radnica svakodnevnim radom osiguravaju tim kompanijama profit dok istovremeno rade u teškim i lošim uvjetima. Kao što je pokazala anketa koju je RIS proveo sa 120 tekstilnih radnica, većina ih je nezadovoljna. 

“90,6 posto ljudi nije zadovoljno ili je samo djelomično zadovoljno uvjetima rada. 84,6 posto smatra da je preopterećeno ili djelomično preopterećeno poslom. 74,4 posto radnica i radnika smatra da posao negativno utječe na njihovo zdravlje. Plaćom je nezadovoljna velika većina, preko 94 posto ispitanika, a gotovo svi smatraju da im plaća nije dovoljna za podmirivanje svih životnih potreba”, prikazao je Jakov Kolak iz RIS-a rezultate ankete.

Na pitanje što su najvažniji problemi u firmi odgovori su bili “previsoke norme i ponižavanje“, „radna okolina, uvrede poslodavca zbog bolovanja, neplaćene subote, a po ugovoru slobodne“, „uvjeti rada jako loši“, „nezadovoljstvo radnika plaćom“, „plaća, poniženje, radna okolina“, „uvjeti rada nisu prilagođeni, visoke norme, male plaće, stare mašine“, „mobbing“, „radimo bez grijanja, prevelike norme“.

Radnice su spominjale čak i problem poput nemogućnosti odlaska na WC, želju da im se barem osigura solidan stolac za rad, ili da im se barem dozvoli da na poslu slušaju radio.

Mario Iveković iz Novog sindikata koji je uspješno organizirao borbu radnica Orljave za isplatu zaostalih plaća i otpremnine opisao je ponašanje brendova: „Njemački brend Olymp plaćao je proizvodnu cijenu od 4,5 eura po košulji, a u tu cijenu trebao bi stati cijeli trošak proizvodnje, sve režije i plaće radnika. Jasno je da će se rezati na plaćama. Istovremeno, Olymp je košulje prodavao po cijeni od 100-150 eura po komadu“, objašnjava Iveković.

Brendovi stalno traže zemlje u kojima bi mogli proći još jeftinije, tako je Olymp iskoristio pandemiju koronavirusa da napusti Hrvatsku i otkaže suradnju Orljavi s kojom je surađivao preko 50 godina. Sad se čini da istu stvar radi i Benetton – taj brend na području Hrvatske ima jednu glavnu tvornicu u Osijeku i 11 kooperanata u okolnim mjestima, većinom u Slavoniji. Krajem rujna zatvorena je kooperantska tvornica Leonarda iz Daruvara, a 30 radnica dobilo je otkaze.

Detaljni izvještaj s tribine koji je napisala Ana Vragolović možete pročitati - OVDJE