Božić je jedan od tri najveća kršćanska blagdana koji bi u naša srca trebao unijeti mir, radost i veselje. Trebao. Ali, pogađate već, u stvarnom životu nije baš tako. Za jednu ružnu božićnu priču pobrinuo se naš sugrađanin, poslodavac porijeklom iz Europske unije.
Prema dobrom starom hrvatskom običaju, koji datira iz prošlog stoljeća, a nije zamro ni u vrijeme socijalizma, poslodavci daruju svoje radnike. S obzirom da se darovi dijele pred kraj kalendarske i poslovne godine, uvriježio se naziv božićnica.
U to doba poslodavci već imaju jasnu sliku kako su poslovali, a od rezultata ovisi hoće li i u kojoj visini dijeliti božićnice. Tako je i naš dobrotvor odlučio svoje radnike darovati s darom u naravi u obliku bona vrijednosti 400 kuna. Ali, pogađate opet, ne sve radnike. Radnici koji su ove godine bolovali duže od mjesec dana neće primiti taj skroman darak. Nisu ga zavrijedili, smatra poslodavac.
U razgovoru s jednom od radnica koja nije dobila božićnicu saznali smo da je bila na bolovanju zbog problema s kralježnicom i zglobovima. Skupila je radnica trideset godina radnog staža na poslovima u obućarstvu, a samo kod tog poslodavca punih 18 godina. Radila je prekovremeno duže nego zakon to dozvoljava. Često nije imala priliku koristiti dnevni, tjedni ni godišnji odmor. Ispunjavala je zadane norme, postavljene nerealno visoko.
Naradila se u svom životu. No, skromna kakva jest, šuti i trpi. Fali joj još malo do prijevremene mirovine. Na redovitu starosnu mirovinu ne može čekati. Istrošila se na radnom mjestu. Izgubila je zdravlje šivajući cipele. I upravo zato ne zavrjeđuje božićnicu u obliku bona od 400 kuna.