Hrvatski sabor je, na sjednici 22. listopada 2010. godine, donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti. Zakon je stupio na snagu 1. studenoga 2010. godine. To je još jedan potez u nizu smanjivanja prava radnika u ovoj jadnoj zemlji.
Zakonom je propisano da: „Najviši iznos novčane naknade za prvih 90 dana korištenja ne može biti viši od 70%, a za preostalo vrijeme korištenja ne može biti viši od 35% iznosa prosječne plaće isplaćene u gospodarstvu Republike Hrvatske u prethodnoj godini prema posljednjem službeno objavljenom podatku."
S time da: „Najniži iznos novčane naknade ne može biti niži od 50% iznosa minimalne plaće, umanjene za doprinose za obvezna osiguranja utvrđene posebnim propisom, osim u slučaju kada se visina novčane naknade određuje prema postotku vremena provedenom na radu."
Radnici koji ulaze u nezaposlenost s minimalnom plaćom ostvariti će u prvih 90 dana novčanu naknadu u visini od 1.575 kuna, a preostalo vrijeme 1.125 kuna.
Između ostalog Vlada to opravdava ovako: Relativni opseg dugotrajne nezaposlenosti moguće je smanjivati obrazovnim mjerama aktivne politike zapošljavanja radi obnove, dopune ili promjene radnih znanja i vještina nezaposlenih osoba u cilju povećanja njihove zapošljivosti. Stoga se predlaže mogućnost značajnijeg poticanja sudjelovanja nezaposlenih osoba u obrazovnim mjerama, smanjenjem pune novčane naknade nakon određenog perioda, kako bi se nižom naknadom stimuliralo uključivanje u dodatno obrazovanje i radnu aktivaciju.
Međutim, po nama, pravi razlog rezanju naknada je nedostatak novca u državnoj blagajni, a kako je najlakše uzeti od onih koji imaju najmanje, mislimo da ove izmjene ipak nisu pravedne prema nezaposlenim osobama. Naime, da bi stekli pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, radnici ne smiju skriviti ni sami dati otkaz. Dakle, oni su na Zavodu za zapošljavanje protivno svojoj volji.
Nadalje, postrožili su se uvjeti glede trajanja prava na novčanu naknadu. Sada je to najduže 5 godina, uz uvjet da je nezaposlena osoba provela na radu više od 32 godine te da joj nedostaje do 5 godina do stjecanja prava na starosnu mirovinu. O tome u kakvim uvjetima rade hrvatski radnici, te da su u pravilu nakon pedesete godine „izraubani do kraja" Vlada nije vodila računa. Zaboravili su da nije isto biti saborski zastupnik i raditi na traci u prerađivačkoj industriji.
Jedina pozitivna odredba u ovim izmjenama zakona sadržana je u članku 44.a, koji određuje da se pravo na novčanu naknadu nezaposlenoj osobi može produžiti ako je u evidenciji Zavoda neprekidno više od 12 mjeseci ako je u cijelosti iskoristila pravo na novčanu naknadu utvrđenu na temelju Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti. Naknada se može produžiti na vrijeme od jednog do četiri mjeseca na obrnuto proporcionalni način u odnosu na ostvareno vrijeme trajanja novčane naknade. Pravo na produženje novčane naknade u dužem periodu mogu ostvariti osobe koje su pale u dugotrajnu nezaposlenost, a novčanu naknadu su primale u kraćem trajanju.
Važno: Zahtjev za produženje prava na novčanu naknadu nezaposlena osoba može podnijeti u roku od 30 dana od dana nastupanja okolnosti vođenja u evidenciji Zavoda neprekidno više od 12 mjeseci.
Korisne poveznice: