Petog studenoga 2009. godine Hrvatski zavod za zapošljavanje obilježava 103 godine postojanja službe za zapošljavanje u Republici Hrvatskoj. Naime, tog je dana 1906. godine na VIII. skupštini Zastupstva slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba predloženo gradskoj općini podizanje „Zavoda za posredovanje između nudilaca i tražilaca radnje i službe", te je donesen Statut Zavoda. U Varaždinu je takav ured počeo s radom nakon Drugog svjetskog rata. Povodom obilježavanja Dana HZZ-a u Područnoj službi Varaždin održana je prigodna svečanost na kojoj je pročelnica Jasenka Hutinski govorila o radu te službe, kretanju nezaposlenosti i aktivnostima vezanim uz trenutnu krizu.
Ne ulazeći u brojke i statističke podatke radije prenosimo dio razgovora s Jasenkom Hutinski, pročelnicom varaždinske Područne službe HZZ, objavljenog u Varaždinskim vijestima broj 3378 od 29. rujna 2009. godine. Podaci iz izvješća svjetske banke vezano uz financije,konkurentnost, tržište i hrvatsku radnu snagu nisu nimalo optimistični. U tom je izvješću istaknuto da smo, zapravo, neradnici. Kakva su vaša iskustva, je li ovdje riječ o mentalitetu, neučinkovitosti državnog aparata, sivoj ekonomiji, bezakonju ili svemu pomalo? "Ne mogu se složiti s tim da su Hrvati neradnici - jer to sigurno nisu. Možda je problem u malim plaćama u radno- intenzivnim djelatnostima, koje su najzastupljenije u našoj županiji, a od tih se malih plaća vrlo teško živi. Većina radnika radi za minimalac. Neki i za manje. To nije motivacija za rad. S boljom plaćom i boljim uvjetima rada te brigom za edukaciju radnici bi bili motiviraniji za posao. A sve je to u nas još jako zanemareno. Moramo biti svjesni i toga da naš radnik, da bi preživio, mora raditi još negdje drugdje, na svojoj zemlji primjerice." Mnogi rade u sivoj ekonomiji? "To je u Hrvatskoj javna tajna i ona nam čuva socijalni mir. Dio osoba koje su u evidenciji Zavoda zarađuje i sa strane. Oni uvijek kažu da su predugo bez posla i da se nekako moraju snaći. Riječ je obično o pomoćnim poslovima u graditeljstvu, radu u poljoprivredi, obiteljskoj tvrtki i sl." Radi li se više u privatnim tvrtkama ili u državnim? "Odnos prema radu naš je osobni moralni odnos prema obvezama i odgovornosti." Poznato je da su hrvatski radnici u stranim zemljama među najučinkovitijima i da vrlo mnogo postižu. Kako to? "U inozemstvu se više cijeni proizvodni rad te nešto većom plaćom radnici ondje više pridonose poslodavcu i bolje su motivirani, pa vjerojatno zato ostavljaju dojam boljih radnika. Mislim da je u inozemstvu i bolja organizacija rada."