Da poslodavci prekomjerno izrabljuju radnike, da ih zlostavljaju i da se iživljavaju nad njima više nije nikakva vijest. No sve su češći slučajevi kada radnici rade protiv radnika. Jedan od takvih zbio se nedavno.
Prilikom provjere alkoholiziranosti na radnom mjestu radniku je utvrđena manja prisutnost alkohola u organizmu, točnije 0,58 ‰. Poslodavac je naumio izvanredno otkazati mu ugovor o radu te je za svoju namjeru zatražio mišljenje radničkog vijeća, a ovo je nadglasavanjem podržalo namjeru.
Eh sad, ne bismo lamentirali nad potezom poslodavca ali postupak radničkog vijeća ne odobravamo. Naime, osnovna zadaća radničkog vijeća je zaštita i promicanje interesa radnika.
Zakonom o zaštiti na radu zabranjeno je uzimanje alkoholnih pića prije i tijekom rada, a posljednjim izmjenama iz Zakona je uklonjena tolerancija od 0,5‰. To konkretno znači da i zbog vrlo male prisutnost alkohola u krvi radnik može snositi sankcije.
Preduvjet za izvanredni otkaz mora biti osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa ili neka druga osobito važna činjenica, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa više ne bi bio moguć.
Zakon o radu ne navodi taksativno razloge zbog kojih se može izvanredno otkazati ugovor o radu, a isti nisu u konkretnom slučaju ni određeni kolektivnim ugovorom. Predsjednik radničkog vijeća pozvao se na sudsku praksu i predložio vijeću da se usprotivi namjeravanoj odluci poslodavca.
Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u sličnom predmetu donio odluku broj Revr-312/12-2 od 13. lipnja 2012. zauzeo je stav da svaka alkoholiziranost na radnom mjestu sama po sebi ne znači da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa radi koje bi, uz uvažavanje svih okolnosti nastavak radnog odnosa bio nemoguć. štoviše, radnik je spornoga dana uredno izvršavao svoje obaveze prije i nakon kontrole alkoholiziranosti, sve dok mu nekoliko sati kasnije nije naređeno da napusti prostore poslodavca.
Radničko vijeće je s tri glasa za i dva protiv podržalo namjeru poslodavca da izvanredno otkaže ugovor o radniku, inače jednom od boljih majstora s više od 30 godina radnog staža kod tog istog poslodavca.
Postupanje radničkog vijeća iznenadilo je i ogorčilo većinu radnika, tim više što je isto vijeće u jednom drugom slučaju stalo u obranu dokazanog lopova koji je poslodavca sustavno potkradao i pričinio mu veliku materijalnu štetu.
U vrijeme kada hara velika nezaposlenost, trojici od petorice članova važnije je dodvoriti se poslodavcu nego stati u obranu radnika. No, bilo kako bilo radnici su sami, tajnim glasovanjem, izabrali svoje predstavnike u radničko vijeće. To što su si izabrali to i imaju, to je demokracija. Pitamo se samo gdje je nestao čovjek?