H-alter, 30. travnja 2012.
U vremenu koje obilježavaju rekordna nezaposlenost, konstantni rast cijena režija, svakodnevno propadanje firmi, horde mladih bez perspektive, parovi koji se sve teže odlučuju za roditeljstvo i umirovljenici koji posljednje godine života provode u neimaštini, ustavne garancije socijalne države ostala su tek mrtvo slovo na papiru. Povodom Prvog maja, H-Alter donosi pregled stanja u područjima koja su nekad bila znana kao socijalna.
Siniša Miličić, Regionalni industrijski sindikat: Radnici na svojim plećima iznose krizu
Prijedlog ozakonjivanja volontiranja nije ništa drugo do li novi oblik robovlasništva. Budući da nakon završetka obrazovanja mladi nažalost nemaju posao, primorani su pristati biti u robovskom položaju. Na taj način ih se ponižava i daje im se do znanja da su manje vrijedni, da su niža klasa. Još ako im se zaprijeti oduzimanjem zdravstvenog osiguranja, do kraja će biti primorani pristati na takve uvjete. Tim potezom Vlada bi srušila cijenu rada jer će poslodavci uvijek radije uzimati one radnike koji će praktički raditi besplatno. Smatram da je Vlada najavom o volontiranju dodatno željela uzburkati javnost kako bi skrenula pozornost s povećanja cijena režija.
Prijedlog ozakonjivanja volontiranja nije ni
Vlada trenutno ne želi ići u direktne intervencije u postojeći Zakon o radu, koji uopće nije rigidan, jer želi izbjeći sukobe sa sindikatima. No sve ovo što rade jest promjena Zakona na mala vrata i to će im se prije ili kasnije odbiti o glavu. Činjenica je da se stalno govori o krizi i kako je se mora prebroditi, a na kraju će tu krizu na svojim plećima iznijeti građani, posebice radnici. Istovremeno se onima koji su tu krizu proizveli i onima koji ostvaruju enormne profite, ništa ne uzima. Godine su trebale radnicima da se izbore za bolje uvjete rada, a danas nezaposleni ljudi, budući da nemaju izbora, više niti ne pitaju ni za radno vrijeme. Time se reducira socijalna država čija su obilježja navedena i u Ustavu. Iako su hrvatski građani poprilično strpljivi, smatram da bi moglo doći do neželjenih reakcija ako ih država i u budućnosti ne bude štitila i ako se zakoni i dalje ne budu provodili. Povijest je ta koja je dokazala da radnici kreću u borbu onog trenutka kada nemaju što izgubiti.
Izvor: H-alter, Tamara Opačić