Varaždinska županija u 2010. godini je po broju zaposlenih u gospodarstvu na 7. mjestu, po ostvarenom ukupnom prihodu na 7. mjestu, po ostvarenom izvozu na 4. mjestu, po ostvarenom uvozu na 6. mjestu, po ostvarenim investicijama na 6. mjestu, a po visini prosječne mjesečne neto plaće na 15. mjestu - neki su od podataka iznesenih na 26. Sjednici gospodarsko-socijalnog vijeća Varaždinske županije na kojoj su održane prezentacije o stanju u gospodarstvu u Varaždinskoj županije, kao i stanju nezaposlenosti u Varaždinskoj županiji. Pročitaj više: Županija - službeno
Gledano sa pozicije radnika, stanje u gospodarstvu Varaždinske županije je katastrofalno. Zašto?
Zato jer su plaće među najnižima u Hrvatskoj, zato jer je nezaposlenost prevelika i zato jer se više od 90% novih ugovora o radu sklapa na određeno vrijeme.
Ne vjerujemo političarima i „gospodarstvenicima" kada govore o smanjenju broja nezaposlenih. Velika nezaposlenost ruši cijenu rada što pogoduje poslodavcima, a radnike dovodi u robovski položaj. Kada se radniku nudi posao unaprijed je stavljen pred zid. Ako slučajno postavi pitanje o plaći, godišnjem odmoru ili ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, jedino što može čuti je „Uzmi ili ostavi!" ili „Ako nećeš ti ima na burzi drugih deset koji hoće".
Visoki životni troškovi, prijetnje isključivanjem struje ili plina, ovrhe i druge nedaće tjeraju ranika da prihvati bilo koji posao i pod bilo kakvim uvjetima. Jasno je da radnici nemaju slobodu izbora, a čovjek bez slobode je rob.
U Varaždinskoj županiji prevladava radno intenzivna industrija koja zapošljava velik broj slabo plaćenih radnika. Plaće proizvodnih radnika uglavnom su vezane na minimalnu plaću koja iznosi manje od 2.200,00 kuna za redovno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Međutim, u svim tvornicama se radi duže od redovnog radnog vremena, što zbog niske cijene rada, što zbog nesposobnog menadžmenta. Proizvodne norme su visoke. U većini slučajeva neostvarive pa mnogi moraju ostati duže na radnom mjestu ali im se to ne plaća. Veliki je udio prekovremenog rada, produžetka radnog vremena, radnih subota. Ali plaća u pravilu nije veća, pa stoga proizlazi da radnici rade „više za manje". To se naziva podizanje produktivnosti radi očuvanja radnih mjesta, konkurentnosti, zadržavanju stranih kupaca itd. Istina?
Nije to istina, to je pljačka. Najbolji primjer je slučaj Mundusa. Radnici su radili i „petkom i svetkom" ali su tvrtka i njezinih devet kćeri ipak propali. Radnici su izgubili posao, izgubili su i zdravlje, a nisu dobili sve zaslužene plaće ni pripadajuće im otpremnine. Sudbinu radnika nikada nisu dijelili vlasnici, direktori, menadžeri, članovi nadzornog odbora. Oni su se lijepo povukli u miru i tišini. Njima je uvijek bilo dobro, a ni sad im nije loše. Ne odgovaraju ni materijalno ni moralno.
Slično je i u djelatnosti trgovine koja ima značajan udio u ukupnom gospodarstvu Varaždinske županije. Plaće su male, radno vrijeme je nerazmjerno. I tu se radi i „petkom i svetkom", a prekovremeni se najčešće ne plaćaju, godišnji odmor se mora odraditi. Većina zaposlenih u trgovini radi sat ili dva duže svakoga dana za „Bog plati". Činjenica je da vlasnici malih trgovina polako ali sigurno propadaju ali zato veliki kupuju dvore, helikoptere, jahte, Maybache i druge statusne simbole. Ponekad kupe dvije vrećice kikirikija (ekvivalent izdvojenog) u dobrotvorne svrhe pa se onda diče svojom humanošću.
Još je jedna zabluda koja se uporno ponavlja jest značaj privlačenja stranih investicija: „Samo i jedino one nas mogu spasiti." Nije baš tako. Zašto?
Strani (isto kao i domaći) kapital dolazi radi brze i lake zarade koja se temelji isključivo na jeftinoj radnoj snazi. Već prije naveli smo pod kojim uvjetima se radi u radno intenzivnoj industriji. Osim temeljne djelatnosti u takvim tvornicama proizvode se budući invalidi. Ako ne vjerujete otiđite u bilo koju tvornicu i pronađite radnika u proizvodnji koji ima 60 ili više godina života. Ne zaboravimo da je prag za redovnu mirovinu podignut na 65 godina.
I na kraju, umjesto daljnjeg lamentiranja, mogu se naći brza i učinkovita rješenja.
Hrvatska je svoje zakonodavstvo uskladila s onim koje se primjenjuje u zemljama Europska unije. Kada bi se poštivale zakonske odredbe o najdužem trajanju radnog vremena, otvorio bi se prostor za novo zapošljavanje. Povećanjem broja zaposlenih povećali bi se državni prihodi, smanjile bi se proračunske rupe. U većoj mjeri sačuvalo bi se duševno i tjelesno zdravlje stanovništva.
Kada bi se sankcionirali (čitaj: maknuli s tržišta) oni koji svjesno i namjerno krše prava radnika, ne plaćaju račune, ne uplaćuju poreze i doprinose ostalo bi više prostora za poštene poduzetnike, smanjila bi se nelikvidnost.