Piše: Siniša Miličić, RIS
Ili o "prestrašnoj, idiotskoj, skandaloznoj i apsurdnoj evidenciji radnog vremena"
Prošlo je godinu dana od stupanja na snagu novog Zakona o radu ( NN 149/09), te pola godine od obaveze vođenja evidencije o radnicima i evidencije o radnom vremenu. Ti su propisi doneseni u skladu s obvezom usuglašavanja hrvatskih zakona s pravnom stečevinom Europske unije.
No, nisu baš svi zadovoljni sa zakonskim propisima.
U intervjuu Vjesniku 29. studenoga 2010. godine.
Damir Kuštrak, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca izjavljuje: „Imamo i skandalozan pravilnik o evidenciji radnog vremena, ovaj koji je donesen nakon što je Zakon o radu stupio na snagu. To je doista nešto prestrašno."
Javili su se i stočari i poljoprivrednici: „Pa oni više stvarno nisu normalni! Očito nemaju dovoljno svog posla pa izmišljaju doslovno idiotske propise, samo da se okreću kojekakvi papiri. Pa ne može se rad poljoprivrednika klasificirati, ne radimo mi od 7 do 15 sati. Svaki je dan drugačiji, svaki dan nosi sa sobom neke novosti, neke poslove koje je potrebno odmah učiniti. Kada je sjetva ili žetva, ne izlazimo po 20 sati na dan iz kombajna, a sada bismo to trebali ukalupiti u evidencije kao da radimo na liniji" - kaže Josip Ostojčić iz Prnjavora nedaleko od Slavonskog Broda. Večernji list: 07.01.2011.
Ovakve ocjene mogu davati samo ljudi kojima je jedino na pameti izrabljivanje radnika i bogaćenje na njihov račun. Nitko Kuštraku i Ostojčiću ne brani da rade 24 sata dnevno. Ali isto tako ne može se dopustiti povratak u robovlasništvo ili feudalizam. Svjedoci smo da veliki broj poslodavaca ne želi voditi evidenciju radnog vremena jer bi se onda vidjelo da se kod njih radi više od zakonom dozvoljenog radnog vremena. Podsjetimo se: radno vrijeme u Hrvatskoj ne smije se odrediti u trajanju dužem od 40 sati tjedno (Zakon o radu čl. 43.). Između ostalog, sa svrhom zaštite zdravlja i sigurnosti radnika te da bi mogli dočekati mirovinu u koju ne mogu prije navršenih šezdeset pet godina života. Također, vođenjem uredne evidencije radnog vremena otkrila bi se javna tajna da veliki dio poslodavaca ne plaća prekovremeni rad.
Zato je bolje pljuvati po zakonima i propisima, nazivati ih strašnim i apsurdnim. Lakše je vratiti se u srednji vijek jer tamo je društvo bilo jasno podijeljeno na feudalce i kmetove. Znalo se je tko je gazda, a tko kmet. U to vrijeme tlaka je bila obaveza kmeta, sama po sebi razumljiva. Pa zašto za stoku sitnog zuba ne bi i danas bilo tako, misle valjda novopečeni zemljoposjednici. Zaboravljaju da je ban Josip Jelačić od Bužima svojim pismom od 25. travnja 1848. proglasio, odnosno potvrdio ukinuće kmetstva.
Kada bi se primjenjivale odredbe Pravilnika o evidenciji radnog vremena, vrlo brzo i potpuno jasno bi se vidjelo tko tlači svoje radnike, tko vara svoju državu i tko ruši ustavni poredak. To su upravo oni kojima smeta Pravilnik i evidentiranje radnog vremena. Naime, Ustavom Republike Hrvatske u članku 56. određeno je: „Najduže radno vrijeme određuje se zakonom". Kaznenim zakonom određene su sankcije za onoga koji uskrati ili ograniči građaninu pravo na zakonom određeno radno vrijeme i odmor, a one mogu biti od novčane kazne do kazne zatvora od tri mjeseca do tri godine. Naravno, Zakon se ne primjenjuje i nitko nije zbog kršenja prava radnika završio u zatvoru. Barem za sad. No, vidimo da se stvari polako mijenjaju...