U Regionalnom industrijskom sindikatu možete (besplatno) dobiti brošuru Blokadna kuharica koja detaljno opisuje kako je izgledala blokada Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u proljeće 2009. godine, koju su studenti digli boreći se za pravo na besplatno obrazovanje dostupno svima.
Priručnik govori, među ostalim, o direktnoj demokraciji, o tome kako organizirati plenum, o koncepciji studentske medijske strategije i društvenom kontekstu borbe za besplatno obrazovanje. Opis blokade FF-a nije pritom sam sebi svrhom. Studenti Filozofskog fakulteta se nadaju da će poslužiti kao inspiracija i vodič u nekim novim akcijama, ne samo studenata, nego i radnika, seljaka...
Iz teksta: Plenum u pustinji
...u akciju se može krenuti i obično se kreće s vrlo ograničenim brojem ljudi. Ovisno o veličini kolektiva već i jedan čovjek može dati odlučujući inicijalni impuls, ali recimo da je brojka od 5-6 ljudi dovoljna da se krene u akciju. Ovo ističemo kako bismo odmah suzbili defetizam i neaktivnost koji se često javljaju kod malih grupa jer često pogrešno smatraju da se mase ne mogu pokrenuti bez velikog broja aktivista. Druga česta pogreška jest naivno vjerovanje da mora postojati nekakva "revolucionarna" atmosfera, opipljivo nezadovoljstvo, ukratko posebni uvjeti da bi se uopće krenulo u akciju. Strah od neuspjeha često sputava pokretanje bilo čega. Ono što se uvijek mora imati pred očima jest da ne postoji idealna situacija u kojoj će se stvari dogoditi same od sebe. Još je važnije to da "revolucionarna" atmosfera ne nastaje spontano, nego se stvara i to često naoko banalnim metodama. Krenimo redom. Prva stvar koju je nužno definirati jest cilj. Cilj bi trebao biti jasan, sažet i utemeljen u nekom od osnovnih ljudskih prava. Odmah će se čuti prigovor da nešto utemeljeno na osnovnim ljudskim pravima nikako ne može biti jasno i sažeto nego naprotiv apstraktno i teško shvatljivo. No jedino ciljevi koji polaze od borbe za jednakost imaju širi mobilizacijski potencijal. Borbom za jednakost smatramo podjednako i borbu za besplatno školstvo i zdravstvo, kao i, primjerice, preuzimanje radnih kolektiva od strane radnika. Zamka u koju se ne smije upasti jest postavljanje cilja koji ne bi bio usmjeren na sve članove kolektiva jer unatoč razlikama u mišljenju, sklonostima i slično, nužno je inzistirati na uključenosti svih. Svi se moraju osjećati pozvanima. Ako to nije tako, ako se nekog već u startu isključi, pokret si drastično smanjuje šanse za uspjeh.